čuvarica magle
06.12.2005., utorak
dust of dawn
|
Dok je razdiruca bol jos svjeza.... sad, dok svakim udahom ubada moje pulsirajuce misli... sad dok te trebam.. Stavljajuci ove rijeci na prazan monitor ekrana , potvrdjujem prisutnost ovih osjecaja, a to znaci da sam ih svjesna, i da ih prihvacam, te cu time lakse, brze i spretnije pobjeci njihovu dohvatu. A mozda... mozda bi bilo temeljitije, na dugorocne staze, da ih jednostavno odbolujem. Ma ne... preumorna sam i preiscrpljena, i uatoc jos uvijek neutazenoj zedji za ljubavlju, koja ionako (kao meni uprkos) svakim danom i biva sve veca, ja jednostavno vise nemam snage... the end. Bitka je izgubljena.. a rat? ne zelim ni pomisljati na sigurnu mogucnost sudjelovanja u toj odvratnoj dugorocnoj borbi dokazivanja, preseravanja, uvelicavanja i prikrivanja... neda mi se vise.kao sto i rekoh. Ali, znas sto je najironicnije? To sto u njemu ne mogu pronaci ni jednu jedinu manu (uprkos tome sto jako dobro,kao i ti, mogu procijeniti muske).. niti jednu manu. I kao susta suprotnost mojem bivsem, on za mene otvara vrata prostorije, on odbija pomisao da ja platim kavu, on je ISKREN, on pozorno treptajuci svojim divnim plavim okicama usmjerenima prema, meni upija svaku rijec proizaslu iz mojih usta. Da barem mogu pronaci gresku u «proizvodu»!!!! Ali, kako prema statistickim podacima proizaslih iz dugorocnog preispitivanja i slaganja cinjenica mojeg uvijek vijernog i odanog zakljucivackog i utvrdjivackog dijela uma (only kad su guys u pitanju), svi dobri decki su; ili zauzeti ili su pederi. Druga cinjenica takodjer proizasla iz predhodnog, stopostotno utvrdjuje da ; ili je peder, ili je pred zenidbu, ili je kreten (u vecini slucajeva) ili je pak zauzet. E. To su cetiri opcije koje dolaze kao divna prepreka i blokada ka mojojem istinskom utvrdjivanju i ostvarenju unutarnje srece. hebi ga...i to me dakle dovodi do pitanja (neizbjeznog pitanja) u dva dijela- koji mi je samostan ( nakon sto se zaista predam i pregazi me vrijeme) kao vjecno utociste i nadolazece razdoblje zatvaranja ociju pred mojim libidom, u sluzbi Gospodina, Onaj tamo gore odredio...ili, adresa mojeg produktivnog potkrovnog stancica, u kojem ce mi svakodnevno drustvo praviti moje slike (nastale iz potrebe ispucavanja pregomilanih furstracija tim istim zivotom ) i jedan brizno njegovan pas, kojemu cu kao single zena (jel prezirem izraz-stara cura) posvetiti svu suvisnu ljubav koja je trebala biti podarena nekom ljudskom bicu sa kojime cu dijeliti SEBE... A kaj da filozoriram vise? Velim ti ... ovo je proizaslo iz cinjenica!!! REALNOSTI. Jel....odbijam vise istinitost pomisli da – samnom nesto ne stima!! Yeah, right! Nasli smo se na kavi..bla bla..drugoj kavi..bla bla bla... da li da obucem ove stiklice ili da ipak odustanem od svoje potrebe (u strahu da ga ne uplasim, jer on molim te lijepo, ima fobiju od vamp zena) za tim cipelicama, te ga ne odbijem svojim seksipilom izrazenijim odjevenim, i jednostavno navucem tenisice i pojavim se u sportivo looku? Da li da spustim kosu ili svezem rep?.... to wear , or not to wear? The question is now? glupa, glupa, glupa i totalno nepotrebna dvojba ubijanja radosti pred susret , jel nakraju te te dvojbe zavaraju, oneraspoloze sumnjom da ces pogrijesiti u odabiru i podrede zelji da mu se svidis, te izaberes (kao sto sam ja jucer) totalno krivu kombinaciju! A tak sam si bila lijepa!!! Paziti na svaku sitnicu u tom samom startu upoznavanja? Ne pretjerujem li? Neeee. Pa ja sam zena!!! Pas mater, tako sam ljuta!!! U trenutku kad je rijecima zaceo sensitiv subject, i kad je iz njegovih usta (u mojoj predodjbi kao brzinom strijele), izletjela zavrsna izjava i pogodila me ravno u srce, pateticno, no moja se sreca istom tom brzinom (mozda cak i hitrije) nemilosrdno pozdravila samnom..... «ne bi htio da me preozbiljno shvatis....rekao sam da si jako simpaticna, ali.... (i sad pauza) , Ali, ja nisam spreman ostaviti svoju curu» ..ok... sljedilo je i ono «JOŠ» na kraju. Dakle –«nisam spreman ostaviti svoju curu JOŠ»!!!!!!!!!!! To PROKLETO JOŠ, koje je poljuljalo moju ustrajnost u tome da se vise ikada osjecam podredjivacki prema nekome !!!! to «JOŠ», koje me kopkalo i kopkalo , i sa kojim sam proteklu noc vodila borbu.... znas sto? Pobijedilo je. Pepeljuga je odlucila ofarbati princu oci .... «meni je divno biti s tobom i mozes biti siguran da ne zelim stati izmedju tebe i maje.... jako se dobro razumijemo i mozemo pricati o svemu. Ne zelim odbaciti mogucnost (unatoc totalno skrhana njegovom izjavom) daljnjeg prijateljstva»-eto , to je bila moja boja! To «JOŠ» natjeralo me da od danas budem robinja mogucnosti (jer –još- ne znaci –nikada necu biti), da jednoga dana, nakon mukotrpnog pretvaranja i sudjelovanja u predstavi «mi smo prijatelji» ono (iz samo njima poznatih razloga) iscezne i okonca njihovu vezu!!! Tada...bi ta vjerna kujica sa isplazenim jezikom, treptajucim okicama uperenim u svojega boga i masucim repicem dobila priliku da zagrize svoj kreker!!! O mili boze, zasto sam toliko jadna? Ipak...podsvijest mi sapuce ,potiho i uplaseno, da je on taj koji ce drzati sve konce u rukama i ispivati scenarij te predstave u koju sam se dobrovljno upustila, te ce moj najglasniji i najustraniji apel u nadi da promijenim tijek fabule u njegovu umu odjeknuti tek kao tihi piskutavi glasic praznoglave starlete, naprlitane glumice, mazohisticke sudionice predstave!!! Jucer , nakon sto sam dosla sa kave, sjela sam na mracni balkon terase i pusila cigaretu za ciagretom... moja potreba da tada budes kraj mene, bila je jednaka potrebi barem kapi vode na jeziku izgubljenog covjeka u najsusoj pustinji na svijetu!! Kunem ti se.. Samo da si bila kraj mene... BAS TI. Zagrlila bi te....sutile ti ...ja bi lila suze..isplakala se od bola.... osjecala bi da si tu, da nisam sama, jel – TI ME RAZUMIJES. Ti znas da ja nisam drugacija , ti znas da sam ja tek jedno obicno bice na ovoj planeti Zemlji, ti mozes (unatoc svojem analitickom i logickom svijetu,ili bas zahvaljujuci njemu )prodrijeti u dubinu mojih emocija... Ne znam.... bila bi uz mene bez predrasuda, bez onog skrivenog glasica malog vrageca (kojeg svi nosimo u sebi) a govorio bi «ipak nisam ja najjadnija, dobro da nista od te veze»...to bi sve moje «prijateljice» poslusale...ali, TI bi se oglusila na njega. Nije slucajnost, NIJE SLUCAJNOST da te trebam... potices me na stvaranje, na nadogradnju. Pobudjujes ono logicno u meni.... treniras moj tempo sa realnoscu. Dakle, nije slucajnost, da u takvim situacijama, kao sto je i ova jucer, zudim bas za tobom. Lagala bih, o debelo bih lagala, kada bi rekla da Maju (njegovu curu) ne prezirem iz dubine svojeg najcistijeg dijela duse...sto mislis kakav je tek stav onog prljavijeg. Zavidim joj ponad svega!!!! Ona ga je ugrabila prije mene...dok su moje oci bile zatvorene i uzvale u tami (jel nisam ni znala da postoji svjetlo) moje veze sa onim idiotem..... Sad bi se ja kao trebala pretvarati i glumiti njegovu prijateljicu. Yeah,right again! Mozda zvuci jaaako pokvareno, ali ucinit cu SVE sto je u mojoj moci da mu se priblizim.... Jel....simpaticna sam i zgodna i pametna i vec me duze vrijeme gledao-sve su to njegove rijeci. Ali.... ono veliko ALI, cak i da se ta ljubav izmedju njih dvoje potrosila...ostala nje neminovna navika jedno na drugo..jel nakon 7 godina , bilo bi neobicno da nije tako.... Cetvrtak.... You Oughta Know I want you to know that I'm happy for you -SAMOZAVARAVANJE I wish nothing but the best for you both -LAZ An older version of me Is she perverted like me Would she go down on your in a theater Does she speak eloquently? -LJUBOMORA And would she have your baby –JA SAM GA VOLJELA VISE I'm sure she'd make a really excellent mother -LAZ 'Cause the love that you gave that we made wasn't able to make it enough for you to be open wide, no -ISTINA And every time you speak her name Does she know how you told me you'd hold me Until you died, 'til you died But you're still alive –LJUTNJA,PRIJEZIR I BIJES And I'm here to remind you Of the mess you left when you went away-BOLI ME,GADE, VIDI STO SI UCINIO It's not fair to deny me Of the cross I bear that you gave to me You, you, you oughta know You seem very well, things look peaceful I'm not quite as well, I thought you should know Did you forget about me Mr. Duplicity I hate to but you in the middle of dinner It was a slap in the face how quickly I was replaced Are you thinking of me when you fuck her 'Cause the love that you gave that we made wasn't able to make it enough for you to be open wide, no And every time you speak her name Does she know how you told me you'd hold me Until you died, 'til you died But you're sill alive And I'm here to remind you Of the mess you left when you went away It's not fair to deny me Of the cross I bear that you gave to me You, you, you oughta know 'Cause the joke that you laid in the bed that was me And I'm not gonna fade -REALNOST As soon as you close your eyes and you know it And every time I scratch my nails down someone else's back I hope you feel it...well can you feel it –MRZIM TE Cesto kada sam deprimirana, ljuta, frustrirana (whatever) pustim si ovu stvar... I danas je slusam....upravo Znas sto je najgore. ..barem (mislim) da je najgore. Iskusiti istinitost tvrdnje; nada umire zadnja... iako je ta nada potpuno neracionalna, dijetinja, parodicna cak......ali ja je se i dalje drzim ko pijan plota (kako bi rekla moja baka)... to me sad nekako podsjetilo na onu gibinu –ne odustajem...jedino s njom sebe vidim. Ne odustajem , od one za koju zivim.. I tak...iako potpuno naivno i neostvarujuce, ostaje ta misao da ce se javiti i da ce ostaviti svoju curu. Na kraju krajeva, bas me zivcira...jel, pitam se , koliko jos gluplja mogu biti? A vec sam bila na zadnjem sjedistu zadnjega reda u kinu....utopljena u zagrljaju njegove cvrste desne ruke.. vec smo putovali na zajednicko ljetovanje... dijelili bezkonacno nijezne poljupce... u mojim mislima dakako!! Bilo je i za ocekivanti , naravno, kad me moja romanticna strana ponovno zavela,opila i stvorila pravu iluziju.... pravu iluziju... Nisam je imala pravo, o nikako je nisam imala pravo utemeljiti na njegovih par (u mojoj glavi pozitivno protumacenih) izjava.... Ljubav nije ono sto sam mislila da je do sada... nikako. Koliko ja jos toga prosla u zivotu i ma koliko me ruza privklo , pa nakraju raskrvarilo moje dlanove, ja cu uvijek , negdje duboko , duboko u sebi cuvati mjesto i gajiti one osjecaje koji su preostali za bivseg. A oni su, unatoc tome sto je arogantna, egoisticna i narcisoidna svinja, a ponad svega osoba sa totalno poremecenom (kao posljedicom njegova djetinjstva i (ne)odgoja ) percepcijom «normalnih» meduljudskih odnosa dvoje ljudi koji su u vezi ,jos uvijek u meni. voljet cu ga dok i zadnji otkucaj mojega srca protjera krv mojim tijelom.... zasto? Zato sto je bio prvi... zato sto sam se uz njega od samog pocetka osjecala svojom... prihvatila sebe. Zato sto je bio jedna od onih strana (o kojima si pisala) , koja me povukla i opredijelila kao naprlitanu praznoglavu trofejiziranu glupacicu... njegovu pratiteljicu .... godilo mi je. Bila sam neambiciozna i lijena...i to mi nije jasno... kako sam se kao takva uspjela osjecati «svojom»..bljak.. danas ne, ali ljubav ostaje. Ne mogu reci da bih se (rastrjeznjena stvarnoscu i eliksirom realnosti) ikada mogla udati za tog covjeka... no , kao sto i rekoh, u mojem ce srcu ostati popunjeno njegovo mjesto i ne zalim zbog toga.... Ponekad u zivotu..skrhana vjerojatno svijesti o svojem izrazito teskom i kompliciranom karakteru iz kojega naravno proizlazi moja percepcija zivota kao takvog... pozelim nestati. Odmoriti se od svega. Odmor od postojanja. Praznik za dusu.. Hodam pjescanom obalom.. Kroz hod , svakim korakom, stopalima ostavljam otisak u bijelom pijesku... Svakim se tim korakom sve vise i vise prizblizavam sreci i jednako tako udaljavam od stvarnosti. A svaki taj moj mali i nesiguran korak,veliki je uspjeh i garancija moje unutarnje sigurnosti i velike zelje....potvrda da se krecem prema cilju....nerealnom cilju. No nevermind, za mene je to sreca.. Ali...ubrzo , vec nadomak «sreci» neki me vrag natjera da se osvrnem i budem osinuta prizorom nemilosrdnog mora koje je pijesak ucinilo glatkim poput one zavrsne kreme na cokoladnoj torti, i izbisalo moje uspjesne korake.. tad se zapitam, kuda zapravo idem.. Sreci? Pa kako ? Ne , ja hrlim u prazninu... jel jednako tako kako je more oskvrnulo moje otiske, i ucinilo pijesak onako bozanstvenim (i bez mojih koraka), tako ce i ta «sreca», taj cilj kojem sam na pragu, postati crna rupa u beskonacnom prostranstvu neistrazenog svemira i zarobiti me zauvijek u svojim «odajama». Jel probosti ce me ostrica, (najostrija ostrica) jednako tako ostre REALNOSTI I RAZUMA.Tada, zahvalim moru na nemilosrdnosti .... Jel moji su ciljevi cesto dio olimpa , a mir dio nestvarnosti..... doslovno ovim rijecima. Sve ovo gore rezultat je moje pretjerane sklonosti dramatiziranju i emocijama.... Eto...znam da ovaj post obiljezava moj pocetak bloga kao patetican, za poneke apsurdan, ali ovo je jednostavno «izaslo» iz mene.... isprika na gramatici, pisem brzinom svjetlosti, moram pesa u setnju voditi... na kraju krajeva, bilo bi mi i za oprostiti da se opredjelim kao cista feministkinja ;) |